Jednom sam čuo kolegu pastora kako kaže: „Kršćanska adventistička crkva se ne bavi porukom.“
Gotovo da nisam mogao vjerovati što čujem. Stvarnost je da je Kršćanska adventistička crkva podignuta upravo sa svrhom prenošenja poruke — vijesti trećeg anđela, koja obuhvaća prvu i drugu — cijelome svijetu. Ta se poruka treba naviještati ne samo riječima, već i našim životima. To je posebna poruka. Ona predstavlja cjelovito evanđelje koje uzdiže Božje zapovijedi i vjeru Isusovu. Ona istaknuto naglašava jedinstvene točke ključne istine kao što su Kristovo sadašnje djelo istražnog suda u nebeskom svetištu, osuda Babilona i njegovog vina te upozorenje protiv zvijeri, njezinog kipa i njezinog žiga.
U vrijeme kada mnogi neće podnositi zdrav nauk, moramo biti čvrsto utemeljeni u sadašnjoj istini. Što se tiče vjerovanja koja zagovaramo, Biblija nas opominje: „da svi budete složni u govoru i da među vama ne bude podjela“ (1. Korinćanima 1:10). Rečeno nam je da pazimo „na one koji izazivaju podjele i sablazni protivno nauku koji ste naučili, i klonite ih se“ (Rimljanima 16:17). „Čovjeka krivovjerca nakon prve i druge opomene odbaci“ (Titu 3:10). Zasigurno, Bog je uspostavio crkvenu stegu kako bi tijelo održao čistim.
Budući da je održavanje čistog nauka nužno, ključno je pitanje: Koje je mjerilo po kojem se članovi trebaju procjenjivati? Po kojem se pravilu treba provoditi stega u slučaju doktrinarnog odstupanja?
Biblija pruža jasan odgovor:
„K Zakonu i k svjedočanstvu! Ako ne govore prema toj riječi, to je zato što u njima nema svjetla.“ (Izaija 8:20).
„Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ukor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen, posve opremljen za svako dobro djelo.“ (2. Timoteju 3:16, 17).
Mislim da se svi slažemo da je Biblija naše pravilo vjere i prakse. Ipak, čini se da postoji temeljno nepovjerenje u potpunu dostatnost same Biblije. Uostalom, moglo bi se reći, Biblija se može tumačiti tako da odgovara gotovo svakom vjerovanju. Stoga, nije li potreban neki autoritativan glas koji će odrediti kako se Biblija treba tumačiti?
Prevladavajuća je pretpostavka da je autoritativan glas za adventiste sedmoga dana Generalna konferencija na zasjedanju i da to tijelo jedino ima konačnu riječ u određivanju nauka kojih se svi članovi trebaju pridržavati. To je tijelo, naime, odlučilo da adventisti sedmoga dana drže 28 temeljnih vjerovanja. A prema Crkvenom priručniku, koji je također odobren na zasjedanju, nijekanje vjere u ta navedena vjerovanja prvi je razlog za stegovni postupak protiv članova.
U skladu s biblijskim nalogom „sve provjeravajte“, bili bismo nemarni ako ne bismo pažljivo procijenili temeljnu pretpostavku da crkva, putem svojih predstavnika iz cijeloga svijeta, ima moć propisivati vjeru tijela.
Iako imamo izjave iz nadahnutog pera koje potvrđuju autoritet Generalne konferencije na zasjedanju, nemamo nijednu koja zasjedanju izričito dodjeljuje pravo uspostavljanja nauka. Što je s crkvenom poviješću? Nalazimo li ondje presedan za takvu praksu? Da bismo to saznali, ukratko ćemo pregledati i ranu kršćansku Crkvu i rani adventni pokret.
U Djelima 15, Jeruzalemski sabor bi se mogao smatrati ekvivalentom današnje Generalne konferencije na zasjedanju. Ondje su se bavili važnim doktrinarnim pitanjem. Odgovor je došao kroz dva prisjećanja: Petrovo viđenje u Jopi i Amosovo proročanstvo. Sve što su izaslanici trebali učiniti bilo je prepoznati ono što im je sam Bog već jasno obznanio viđenjem. Ne spominje se formalno glasovanje, iako su svi bili „jednodušni“ po tom pitanju (Djela 15:25). Sestra White objašnjava tajnu njihovog konsenzusa: „Kao rezultat njihovog vijećanja, svi su uvidjeli da je sam Bog odgovorio na sporno pitanje“ (AA 196). „Duh Sveti je, u stvarnosti, već riješio to pitanje“ (AA 192). Nije bilo na njima da odlučuju. Oni su jednostavno priznali odgovor koji je Bog pružio kroz dar proroštva.
Kroz cijele Pavlove spise apostol je naglašavao da nauke koje je poučavao nije primio od čovjeka, već posebnom objavom od Boga (Galaćanima 1:11, 12; Efežanima 3:2-5). Jedina uloga koju je crkva imala u razvoju nauka u Novom zavjetu bila je ponizno prihvatiti ono što ih je sam Gospodin naučio.
Između 1848. i 1850. godine, rani adventistički vjernici održali su dvadeset i dvije subotnje konferencije na kojima su „tražili istinu kao skriveno blago“ sve dok im „sve glavne točke naše vjere“ nisu postale jasne (1SM 206, 207). Nitko od sudionika nije bio školovani teolog. Na drugom sastanku, Ellen White je izvijestila da se od otprilike trideset pet prisutnih jedva dvoje slagalo. Neki su se držali ozbiljnih zabluda, i svatko je ustrajno zagovarao vlastite stavove, tvrdeći da su oni istina. Ali kada bi rasprava dospjela u slijepu ulicu, sestra White bi bila uzeta u viđenje, i bilo bi joj dano jasno objašnjenje stvari. Tako su utvrđene sve vodeće točke naše vjere i postignuto je doktrinarno jedinstvo.
Naši duhovni preci bili su ujedinjeni u istini jer je ona za njih bila „jasno definirana“ (Ms 135, 1903, par. 3) u Pismu i u viđenjima danim sestri White. „Istinu za ovo vrijeme Bog nam je dao kao temelj za našu vjeru. On sam nas je naučio što je istina“ (1SM 161). Nigdje u povijesti Božjeg naroda ne nalazimo presedan da se o nauku odlučuje parlamentarnom odlukom crkve.
Crkva nema veći autoritet od onoga koji joj je Bog povjerio. U nedostatku bilo kakvog ovlaštenja u Bibliji ili Duhu proroštva da crkva formulira nauke, jesmo li možda prekoračili svoje granice autoritetom koji smo dali našoj izglasanoj izjavi o temeljnim vjerovanjima? Pripremanje pisane izjave o vjerovanjima u informativne svrhe je u redu. Ali kada zahtijevamo potvrdu bilo koje službene, izglasane izjave kao test zajedništva, ta izjava postaje mjerilo.
Navodeći naša vjerovanja, crkvena web stranica, Adventist.org, objašnjava: „Ovih 28 temeljnih vjerovanja opisuje kako adventisti sedmoga dana tumače Pismo za svakodnevnu primjenu.“ Kada taj dokument zatim učinimo testom zajedništva, više se ne zahtijeva sama Biblija, već crkveno tumačenje Biblije. Kako se to zapravo razlikuje od katoličkog magisterija?
„Iako je reformacija dala Pismo svima, ipak isto načelo koje je održavao Rim sprječava mnoštva u protestantskim crkvama da sami istražuju Bibliju. Uče ih da prihvate njezina učenja kako ih tumači crkva; i postoje tisuće onih koji se ne usuđuju primiti ništa, ma koliko jasno bilo objavljeno u Pismu, što je suprotno njihovom kredu ili utvrđenom učenju njihove crkve“ (GC 596, naglasak njezin).
Nije li to, po našem vlastitom priznanju, upravo ono što smo učinili? Ellen White je jasno naglasila potpunu nemoć predstavničkog crkvenog sabora u definiranju nauka:
„Mišljenja učenih ljudi, zaključci znanosti, kreda ili odluke crkvenih sabora, brojni i neskladni kao i crkve koje predstavljaju, glas većine — ni jedno od toga, niti sve zajedno, ne treba smatrati dokazom za ili protiv bilo koje točke vjerske vjere“ (GC 595).
„U nalogu svojim učenicima, Krist nije samo ocrtao njihov rad, već im je dao njihovu poruku. Učite narod, rekao je, ‘da drže sve što sam vam zapovjedio.’ Učenici su trebali poučavati ono što je Krist poučavao... Ljudsko učenje je isključeno. Nema mjesta za tradiciju, za ljudske teorije i zaključke, ili za crkveno zakonodavstvo. Nikakvi zakoni koje je odredio crkveni autoritet nisu uključeni u nalog. Ništa od toga Kristovi sluge ne trebaju poučavati“ (DA 826, naglasak dodan).
Iako tvrdimo da nemamo drugog kreda osim Biblije, naše postupanje s izglasanom izjavom o temeljnim vjerovanjima kao mjerilom za stegu govori drugačije. Kako bi podigli svijest o ovoj nedosljednosti u korištenju naše doktrinarne izjave, zabrinuti članovi sastavili su konstruktivnu peticiju koja će biti predstavljena na zasjedanju Generalne konferencije 2025. godine. Zahtjev je jednostavno da oživimo jednu rečenicu iz prve izjave o vjerovanjima naše denominacije, objavljene 1872. godine, koja kaže:
„Mi ovo ne iznosimo kao nešto što ima autoritet nad našim narodom, niti je namijenjeno da osigura jednoličnost među njima, kao sustav vjere, već je to kratka izjava onoga što oni, s velikom jednodušnošću, drže i što su držali.“
Dodavanje te povijesne rečenice pomoći će uskladiti našu upotrebu temeljnih vjerovanja s našom pozitivnom potvrdom da je Biblija naš jedini kredo. Molimo vas, potpišite peticiju na ovoj web stranici kako biste dodali svoju podršku ovom cilju.
```
